Kada je Evropska rukometna federacija (EHF) potvrdila da će RK Partizan AdmiralBet u sezoni 2026/27. dobiti specijalnu pozivnicu za nastup u Ligi šampiona, za mnoge navijače to je bila vest koju su čekali čitavu jednu deceniju i po. Crno-beli se posle 13 godina vraćaju među 24 najbolja kluba na Starom kontinentu, a povod je odličan trenutak da se prisetimo kako je izgledao poslednji put kada je Partizan igrao u najjačem klupskom takmičenju Evrope.
Sezona 2012/13: poslednji put u eliti
Poslednji nastup Partizana u Ligi šampiona vezuje se za sezonu 2012/13, kada je klub svoje domaće utakmice igrao u Nišu, a ne u Beogradu. Taj detalj sam po sebi govori o okolnostima pod kojima je tadašnja generacija igrala – bez dovoljno velike i adekvatne hale u prestonici za evropski rang takmičenja, Partizan je morao da traži rešenje van Humske.
Za generacije rukometaša i navijača koji su u međuvremenu nosili crno-beli dres, taj nastup je ostao kao referentna tačka – poslednji put da je klub bio deo evropske elite pre nego što je usledila duga pauza.
Zašto je pauza trajala toliko dugo
Srpski klupski rukomet je poslednjih godina bio u senci fudbala i košarke, i to se osetilo i na evropskoj sceni. Nakon 2012/13, nijedan srpski klub – uključujući i Vojvodinu, koja je poslednji put igrala u Ligi šampiona u sezoni 2015/16 – nije uspevao da se probije u elitno društvo. Razlozi su najčešće bili finansijske prirode, ali i pitanje infrastrukture, jer je nastup u Ligi šampiona zahtevao halu i organizacione kapacitete koje domaći klubovi dugo nisu mogli da obezbede na potrebnom nivou.
Povratak zahvaljujući domaćoj dominaciji
Ono što je otvorilo vrata za povratak jeste serija trofeja koje je Partizan osvojio na domaćem terenu. Klub je odbranio titulu prvaka države, a uz to osvojio i Kup, Superkup Srbije i Svesrpski kup, završivši sezonu sa čak četiri trofeja – najuspešnijom sezonom u istoriji kluba. Ta dominacija, uz ambiciozne planove uprave i dolazak iskusnog Raula Gonzalesa (koji će istovremeno voditi i reprezentaciju Srbije i klub) na klupu, ubedili su EHF da Partizanu dodeli vajld kartu za sezonu 2026/27.
Zanimljivo je i da je klub prošao kroz razgovore sa čelnicima EHF-a o pitanjima bezbednosti i kontrole navijača, nakon incidenata na utakmicama sa AEK-om i Vojvodinom – što pokazuje da povratak u Evropu nije bio samo sportsko, već i organizaciono pitanje.
Šta povratak znači za srpski rukomet
Ovo je prvi put od 2015/16. (kada je to pošlo za rukom Vojvodini) da neki srpski klub igra u Ligi šampiona, i prvi put da to čini Partizan posle punih 13 godina. Za razliku od 2012/13, kada je klub bio primoran da igra u Nišu, sada se očekuje da domaće mečeve Partizan igra u hali “Aleksandar Nikolić” u Beogradu, što bi trebalo da vrati atmosferu evropskog rukometa u prestonicu.
Ostaje otvoreno pitanje da li je ovo trenutni bljesak nagrađen za domaće trofeje, ili početak ozbiljnijeg ulaganja u klupski rukomet u Srbiji. Odgovor na to pitanje daće tek naredne sezone – ali za sada, posle 13 godina čekanja, Partizan je ponovo tamo gde mnogi smatraju da mu je i mesto.
